REČNIK KNJIŽEVNOTEORIJSKIH POJMOVA — A
|
Avangarda (fr.) — periodizacijski termin za oznaku modernih književnih pravaca i pokreta u 20. veku.
Adaptacija (lat.) — prilagođavanje, podešavanje, prenošenje dela u neki drugi žanr (prozni prevod poezije) ili pripremanje književnog dela za pozornicu (pozorišna obrada), za radio, televiziju, film.
Alegorija (grč.) — prenesen govor; produžena metafora prenesena na celu sliku, radnju, delo.
Alogizam (gr.) — stilska figura kojom se ruši logička veza u govoru da bi se spajanjem protivrečnih pojmova postigao ironični ili komični efekat.
Aleksandrinac (fr.) — silabički stih od 12 slogova sa cezurom iza šestog sloga, stalnim naglaskom na šestom i dvanaestom slogu i parnom ili ukrštenom rimom. Naziv dobio po spevu o Aleksandru Velikom u francuskoj srednjovekovnoj književnosti. Koristili su ga dubrovački renesansni pesnici, obnovili modernisti (J. Dučić, M. Rakić).
Akcenat (lat.) — naglasak, glasovni udar koji u srpskom jeziku pada obično na prvi slog reči, ali i na svaki drugi, sem poslednjeg; značajan elemenat silabičko-tonske organizacije ritma i stihova.
Akcenatska celina — akcentovana reč zajedno sa enklitikama ili proklitikama. U tonskoj (akcenatskoj) versifikaciji ima ulogu osnovnog organizatora ritma.
Akrostih (gr.) — vrsta pesme u kojoj početna slova stiha, strofe ili pasusa (u prozi), čitana odozgo nadole, daju neku reč, ime ili naslov dela (npr.
Slovo ljubve).
Alegorija (gr. — preneseni govor) — preneseno značenje pesničke slike ili čitavog dela: metafora produžena na čitavo delo (npr. basne).
Aleksandrida — naziv popularnog srednjovekovnog romana o Aleksandru Velikom (Makedonskom), sačuvanog i u staroslovenskom prevodu u više redakcija. Prvobitna grčka verzija pretrpela je mnogobrojne prerade još u helenističko doba, da tek u vizantijskoj književnosti dobija onaj hristijanizovani vid pod koji ulazi u književnost slovsnskih naroda. Posebno mesto u bogatoj rukopisnoj tradiciji ovog romana zauzima tzv.
Srpska Aleksandrida.
Aleksandrinac (fr.) — francuski silabički stih od 12 slogova, sa cezurom iza 6. sloga, stalnim naglaskom na 6. i 12. slogu i sa parnom ili ukrštenom rimom. Naziv je dobio u 15. veku, prema vrlo popularnom
Romanu o Aleksandru Velikom, nastalom krajem XII veka. Često je upotrebljavan u poeziji renesanse, da bi, veoma usavršen i strogo definisan, preovladao u XVII i XVIII veku i postao najznačajniji klasični stih sve do modernizma.
Aliteracija (lat.) — ponavljanje istih suglasnika ili suglasničkih grupa u rečenicama ili stihovima. Zvučna figura kojom se postiže eufonija — zvučna izražajnost stiha i sugeriše određeni smisao.
Analiza (gr.) — književnoteorijska analiza označava, uglavnom, raščlanjavanje književnog dela na njegove sastavne delove, odnosno elemente, radi sagledavanja složene celovitosti književnog dela (elementi: tema, ideja, likovi, kompozicija, jezik, stil, metrika).
Analogija (gr.) — sličnost ili podudaranje u jednoj ili više crta između različitih pojava ili sistema.
Anafora (gr.) — ponavljanje iste reči, odnosno grupe reči na početku svakog stiha ili rečenice. Jedna vrsta lirskog paralelizma kojim se pojačava utisak.
Animatizam (lat.) — verovanje primitivnih naroda da sve što postoji ima dušu.
Animizam (lat.) — verovanje primitivnih naroda o delovanju duše i duhovnih sila u prirodi; vera u duhove.
Anegdota (gr.) — sažeto ispričan događaj ili doživljaj iz života sa efektnom poentom. Njom se često koriste realistički pisci.
Antologija (gr.) — zbirka odabranih književnih dela svrstanih prema estetskim ili drugim merilima priređivača. (
Antologija Bogana Popovića).
Antika (nem.) — naziv za period evropske političke i kulturne istorije u kome je vodeća uloga pripadala staroj Grčkoj i Rimu.
Antiteza (gr.) — stilska figura, poređenje po suprotnosti, ali i elemenat strukture lirske pesme i drugih književnih dela.
Anokrif (gr. — skriveni, tajni) — religiozno-književni sastavi na biblijske teme koje je crkva odbacila i zabranila zbog toga što su u suprotnosti sa tradicijom biblijskog kanona.
Anostrofa (gr.) — obraćanje u petom padežu ljudima, bogovima, pojavama ili apstrakcijama radi skretanja pažnje; afektivno kazivanje
Arhaizam (gr.) — kult.: svi ostaci kulture starih naroda i civilizacija; jezič.: zastareli izrazi i reči.
Artizam (lat.) — umetnost; težnja čistoj poeziji, koja nalazi svoju svrhu i svoj cilj u samoj sebi, a suprotstavlja se utilitarističkom (praktičnom, vaspitnom) shvatanju književnosti i umetnosti. Dolazi do izražaja u simbolizmu, izražena kao larpurlartizam — umetnost radi umetnosti (Gotje, Bodler, Malarme, Dučić, Rakić, Matoš).
Asonanca (lat.) — ponavljanje istih samoglasnika, čime se postiže eufonija (blagozvučanje) pesničkog jezika.
Automatsko pisanje (fr.) — pisanje bez kontrole svesti, na osnovu asocijacija. Predstavlja glavnu odliku nadrealizma.
Wynn Hotel Las Vegas and Encore - MapYRO
ОдговориИзбришиThe Wynn Las 화성 출장샵 Vegas includes 5,748 여수 출장마사지 spacious hotel rooms and suites. 속초 출장마사지 These include more than 2,748 spacious hotel rooms, suites 계룡 출장마사지 and villas. The only exception is 남원 출장샵 the